NEZAVISNOST
   

           

NEZAVISNOST SUDOVA I SUDIJA

 

       Nezavisnost sudova i sudija uvrđena je prije svega Ustavom Republike Srpske, Zakonom o visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 25/04) i Zakonom o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj 111/04 i 115/04).           

       O imenovanju, razrješenju i dsiciplinskoj odgovornosti sudija (i tužilaca), privre-menom udaljenju, nespojivosti dužnosti sa drugim funkcijama, brine se Visoki sudski i tužilački savjet BiH, kao samostalno tijelo koji ima svojstvo pravnog lica. Savjet je nezavisan i samostalan organ koji ima zadatak da obezbjedi nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, a ima 15 članova. Po jedan član imenuje se iz reda sudija Suda Bosne i Hercegovine, tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, sudije Vrhovnog suda Republike Srpske, sudije Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, tužioca Republičkog tužilaštva Republike Srpske, tužioca Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine, sudije kantonalnog ili opštinskog suda iz Federacije Bosne i Hercegovine, tužioca koji je tužilac kantonalnog tužilaštva iz Federacije Bosne i Hercegovine, sudije okružnog ili osnovnog suda iz Republike Srpske, tužioca okružnog tužilaštva iz Republike Srpske, sudije ili tužioca iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, advokata iz Advokatske komore Republike Srpske, advokata iz Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine, jednog člana kojeg bira Predstavnički dom parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine i jednog člana kojeg bira Savjet ministara Bosne i Hercegovine na prijedlog ministra pravde Bosne i Hercegovine. Članovi savjeta su lica visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristranosti, a nezavisni su i nepristrani u obavljanju svojih dužnosti i u pravilu odražavaju sastav naroda i polnu zastupljenost u Bosni i Hercegovini.   

 

MEĐUNARODNI AKTI I NEZAVISNOST SUDOVA I SUDIJA

 

            O nezavisnosti sudova i sudija u cilju garantovanja osnovnih principa nezavisnosti donesen je veći broj međunarodnih i regionalnih ugovora, deklaracija, povelja i preporuka. Među njima se naročito ističu:

 

-          Osnovna načela o nezavisnosti pravosuđa UN, usvojena novembra 1985. godine,

-          Evropska povelja o sudijama usvojena marta 1993. godine u Visbadenu od Evropske asocijacije sudija,

-          Preporuka R (94) 12 Komiteta ministara Savjeta Evrope „O nezavisnosti, efikasnosti i ulozi sudija“, usvojena 13. oktobra 1994. u Strazburu,

-          Evropska povelja o statutu sudija sa dopunskim obrazloženjima usvojena 8-10. jula 1998. u Strazburu,

-          Univerzalna povelja o sudijama, usvojena 20. novembra 1999. u Tajpeju od Međunarodnog udruženja sudija,

-          Univerzalna deklaracija o nezavisnosti pravosuđa od 1983. godine, usvojena u Montrealu.

 

Prema preporuci R (94) 12 Savjeta ministara Evrope  „O nezavisnosti, efikasnosti i ulozi sudija“ predlaže se da vlade svih država članica u svrhu unapređenja uloge sudija kao pojedinaca i pravosuđa u cjelini, a da bi se povećao njihov stepen nezavisnosti i efikasnosti, implementiraju sljedeća  načela:

 

-          Načelo I – Opšte načelo o nezavisnosti sudija,

-          Načelo II – Ovlaštenje sudija,

-          Načelo III – Odgovarajući uslovi za rad,

-          Načelo IV – Udruženja

-          Načelo V – Odgovornosti sudija

-          Načelo VI – Neizvršavanje odgovornosti i disciplinski prekršaji

 

Preporuka R (94) 12 polazi od Osnovnih načela Ujedinjenih naroda o nezavisnosti pravosuđa koje je odobrila Generalna skupština Ujedinjenih naroda u novembru  1985. godine, a imajući u vidu član 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u kojem se navodi da „svako ima pravo na pravično javno saslušanje u razumnom roku pred zakonom ustanovljenim nezavisnim i nepristrasnim sudom.“

Tekst nacrta ove preporuke i njeno obrazloženje je izradila projektna grupa za efikasnost i pravičnost građanskog prava (CJ-JU). Nakon pregleda Evropskog odbora za pravnu saradnju (CD CJ) nacrt preporuke i obrazloženje podneseni su Odboru ministara Vijeća Evrope. Odbor ministara je usvojio tekst nacrta preporuke i odobrio objavljivanje obrazloženja 13 oktobra 1994. u Strazburu.

Pored predstavnika država članica i Komisije Evropske zajednice kao posmatrači koji su prisustvovali sastancima grupe koja je izradila navedene tekstove bili su predstavnici iz Albanije, Vatikana, Litvanije, Rusije, predstavnici Evropskog udruženja sudija privrednih sudova i Međunarodnog udruženja sudija.

 

sledeća strana